20.11.2009., petak
|
Jučer bijasmo u obližnjem kafiću. I tako uzeli smo čaj. Ja čaj od mente , moja pratnja čaj voćni. Buka nemoguća. Ne možeš pričat. Čekajući da se buka stiša ili da se naše ušne školjke i bubnjići na nju aklimatiziraju, gledam okolo. Gledam strop, gledam stolice,gledam druge ljude. Pogled mi se vrati za moj stol. Na stolu račun. Uzmem račun, tek toliko da nešto radim i uđe mi u vidno polje stavka. Stavka računa mislim. Piše : čaj, med, limun. Okrenem se pratnji i pitam "pa što smo dobili limun i med? ". Veli pratnja "ne". E tu krenem biti vesela jer već vidim da će biti događanja. Zovem konobara. Konobar dođe. "Di je med i limun?" pitam ga s osmjehom. E sad, da se nije nasmiješio baš bi se bila malo svađala i gunđala. I baš bi mi to bilo pasalo. No nisam očekivala da će se nasmiješiti. Onako simpatično. "Pa nemogu ništa drugo upisat, samo to mi je u kompjuteru" (što sam već i sama u međuvremenu bila dokučila, nisam ja bezveze nekakav IT stuff). No ipak se nedam. "Znači ovako" govorim "čaj običan je osam kuna, a čaj s medom i sa limunom je isto osam kuna?" pitam, ali sad se već smješkam. Ono , nigdje o od ozbiljnosti. Veli on "da". O sunce mu njegovo. Što da radim? Propalo mi gunđanje. Njegov me simpatičan i iskren smješak nekako ohladio. I trebalo je platit. Ja ga zovem i govorim "dajte da platim onaj fini med i onaj limun", no sad se već cerekam a cereka se i on. I bio je nekako fer. Vratio mi je malo više novaca nego je trebalo "to zbog tehničke greške". Ali ...nije meni bilo pitanje novaca. Bilo mi je nekako baš gušt da istjerujem neku kao pravdu. Kad se tako volim pravdati. Budući da mi je vratio ukrupno nisam mogla reći "ma ne treba" i vratiti i zatim licemjerno laprdati o tome da ja nisam materijalista već samo hoću pravdu!  Ali stvarno. Uopće mi nije bilo do para. Bilo mi do nekog događanja. Da se nešto u toj buci dogodi kad već nisam mogla pričati sa pratnjom. Da ne bude dosadno. I tako. Poanta priče je ova : kad nešto radiš ofrlje i nabrzinu onda ti konobar ima problema. Mislim na program. Jerbo je danas IN (a to dobro znam) da se program napravi što brže i što hitnije i što prije. Nema testiranja, nema razmišljanja, nema vremena. Samo napravi . I ni slučajno nemoj predvidjet da bi itko mogao piti čaj bez limuna! Ili meda! Jer to oduzima vrijeme a vrijeme je bome novac. |
